1. Nesigurnost u vezivanju s drugima
Stabilni roditelji puni ljubavi podižu dijete u osjećaju
razumijevanja i podrške. Oni dijete uče da su odnosi stabilni i brižni,
da je svijet mjesto prilika koje treba istražiti, da se ljudi brinu
jedni o drugima.
Emocionalno nepouzdani roditelji odašilju sliku da su odnosi
nesigurni i da ništa u životu nije zajamčeno. Djeca uz takve roditelje
postaju anksiozne osobe gladne ljubavi i povezanosti.
Djeca roditelja koji su suzdržani ili ratoborni grade oko sebe
svojevrstan oklop i izrastaju u ljude koji pokušavaju biti samostalni
što je više moguće i izbjegavaju privrženost. S jedne strane su željni
intimnosti, a s druge se toga boje – jer strahuju da će biti odbijeni i
povrijeđeni. To negativno utječe na sve oblike odnosa kroz život, od
ljubavnih do prijateljskih.
2. Nerazvijena emocionalna inteligencija
Dijete uči što osjeća kroz interakciju s roditeljima, kroz njihove
geste, riječi… Uči kako se smiriti kada je pod stresom ili kada mu je
neugodno. Roditelji uče dijete kako artikulirati osjećaje, kako ih
imenovati, kako upravljati njima, kako se nositi sa strahovima i
negativnim emocijama.
Odrastanje u nezdravom, nesigurnom okruženju rezultira time da dijete
ne zna regulirati svoje emocije kako treba – ili je preplavljeno njima
ili su sagradili zid oko sebe. Oba stila su odraz nesigurnosti i stoje
na putu definiranja osjećaja i formiranja emocionalne inteligencije.
Mnogi stručnjaci smatraju kako je emocionalna inteligencija puno
važnija od kvocijenta inteligencije ili stručnosti u nekom području. Oni
koji imaju ovaj dar sposobni su na inteligentan način upravljati svojim
životom. Na primjer, prema sitnim reakcijama drugih ljudi mogu
predvidjeti što će se dogoditi ili djelovati vrlo suptilno na nekoga da
bi ga usmjerili putem kojim žele da cijela priča ide.
3. Poremećen osjećaj samoga sebe
Dijete od samog rođenja, kada počinje razaznavati oblike oko sebe,
prepoznaje lica svojih roditelja, preciznije – izraze njihovih lica.
Nježan izraz djetetu govori da je prihvaćeno, ono kao da kaže: “Ti si ti
i volim te takvog kakav jesi”.
Lica roditelja na kojima se vidi nedostatak ljubavi i brige zapravo
djetetu poručuju da ima neke nedostatke. Izbjegavanje, ignoriranje i
zanemarivanje djeteta rezultira time da se ono osjeća manje vrijednim.
Roditelji koji stalno kritiziraju dijete u njemu stvaraju osjećaj da
nikada neće biti dovoljno dobro. Sve to se kasnije reflektira na odrasli
život i nastanak iskrivljene slike o sebi, svojim vrijednostima i
sposobnostima.
4. Nedostatak povjerenja
Da biste se mogli pouzdati u druge ljude, morate vjerovati kako je
svijet u osnovi sigurno mjesto i ljudi u njemu su uglavnom
dobronamjerni, iako nesavršeni.
Uz emocionalno nepouzdane roditelje, ili one koji previše
kritiziraju, previše su ratoborni, djeca dobivaju sliku o međuljudskim
odnosima kao nečemu nestabilnom i opasnom. Ljude oko sebe tijekom
odrastanja doživljavaju nepouzdanima i ne mogu im vjerovati, posebno u
bliskim kontaktima poput romantične veze ili prijateljstva.
5. Problemi s ograničenjima
Roditelji koji prema svojem djetetu imaju zdrav odnos pun
razumijevanja i ljubavi, podučavaju ga svojim primjerom da je normalno
imati osobni prostor u bliskim vezama. Na primjer, oni ne ulaze bez
poštovanja u djetetov prostor niti ga, recimo, prisiljavaju na
interakciju kada nije raspoloženo za to.
Djeca nametljivih ili nepouzdanih roditelja počinju se ponašati
površno kako im neovisnost nikada ne bi bila ugrožena. Ona ne razumiju
važnost osobnog prostora i koliko je to zapravo zdravo i neophodno za
svakog čovjeka, a to kasnije u životu vodi problemima u odnosu s drugim
ljudima.
Ne mogu shvatiti da je osobni prostor nešto što je svakome ponekad
potrebno, već to doživljavaju kao odbijanje. Misle da je interakcija
pokazivanje ljubavi, a kada interakcije nema, da to znači da nema ni
ljubavi, što naravno nije točno.
6. Biranje toksičnih partnera i prijatelja
Svi ljudi podsvjesno tragaju za onime što im je poznato. Recimo, ako
je netko imao brižne roditelje, tragat će za takvim partnerima ili
prijateljima – i obrnuto. Ljudi koji su odrasli u nezdravom okruženju
podsvjesno će izabirati partnere i prijatelje koji stvaraju takvu
atmosferu, koji su zapravo toksični za njih i trebali bi ih izbjegavati.
Kada čovjek shvati na koje načine je bio povrijeđen kao dijete, neće
izaći iz obrasca vezivanja za pogrešne ljude. Ali, kada jednom toga
postane svjestan, tada je put prema zdravim odnosima na vidiku.
7. Strah od neuspjeha je dominantan
Ljudi koji su odrasli s roditeljima nezdravih odnosa, kasnije mogu
doživljavati uspjeh ili neuspjeh kao definiciju toga koliko vrijede. To
može snažno utjecati na njihovo samopouzdanje, pa se javlja snažan strah
od neuspjeha ili odbijanja.
Oni znaju biti visoko motivirani prema tome da izbjegnu neuspjeh pod svaku cijenu, često i na vlastitu štetu.
8. Osjećaj izoliranosti
Dijete okruženo roditeljima koji mu ne pružaju adekvatnu ljubav i
pažnju može misliti kako se to događa samo njemu dok je u drugim
obiteljima sve savršeno – roditelji su brižni i prepuni ljubavi.
Odrastanje u takvoj atmosferi stvara čovjeka koji se kasnije kroz
život osjeća izolirano i uplašeno. Velika je vjerojatnost da djeca iz
obitelji s poremećenim odnosima sama sebe izoliraju od ostalih zbog
dubokog osjećaja srama.
Moguće je da će sve što ih muči držati za sebe. S druge strane,
željet će više od svega pripadati nekoj grupi, osjećati povezanost s
nekime.
9. Ekstremna osjetljivost
Strah od odbijanja često dominira unutarnjim svijetom djece koja nisu
osjetila ljubav i brižnost svojih roditelja. Ona će u sebi gajiti
nametnuti im osjećaj bezvrijednosti i toga da nisu zavrijedila biti
voljena.
Loši roditelji znaju djeci govoriti da su previše osjetljiva kad burno reagiraju na njihovo verbalno zlostavljanje.
10. Konfliktnost
Neprekidna potreba za ljubavlju i podrškom, a nemogućnost dolaska do
toga, u djetetu izaziva neku vrstu ljutnje zbog čega može doći do
problematičnog ponašanja. Nezdravi odnosi s roditeljima u djeci, a
kasnije i kod odraslih ljudi, rezultiraju zbunjenošću, nesigurnošću i
mnogim unutarnjim previranjima. |