Znanstvenici već dugo proučavaju razlike između ljudi koji odugovlače
i onih koje revno izvršavaju svoje zadatke. Iako su dobro
identificirane razne društvene i psihološke razlike, dosad nitko nije
magnetskom rezonancom uspoređivao mozgove tih dviju grupa ljudi.
Ovaj put je istražena živčana osnova za kontrolu impulsa, koja je
otkrila fundamentalnu različitost u mozgovima. Korištenjem snimaka
dobivenih magnetom, studija je proučila 264 osobe, tj. mozak svake od
njih. Sudionici su ispunjavali anketu koja je mjerila njihovu sposobnost
kontrole akcija i impulsa, a sve to uz bodovanje s obzirom na to jesu
li spremni izvršitelji ili oni koji odugovlače.
Rezultati su otkrili da osobe s lošom kontrolom djelovanja imaju
tendenciju da im je amigdala mozga, kao glavni centar za strah i
osjećaje, veća. “Osobe većeg volumena amigdale imaju sklonost
oklijevanju i odgađaju početka izvršenja zadatka bez nekog dobrog
razloga,” tvrde autori u radu koji je objavljen u časopisu Psychological Science.
To znači da ljudi koje percipiramo lijenima i neambicioznima –
mogućnost rizika vide kao nešto vrlo neugodno. Amigdala kontrolira
reakcije na strah, ali zbog povezanosti s memorijskim centrima u
talamusu i korteksu, odgovori na strah se mogu protekom vremena
mijenjati zbog proživljenih iskustava.
Drugim riječima, amigdala je u centru kontrole djelovanja pa vodi i
odabire najpoželjnije ponašanje. Također sprječava djelovanja koje mogu
dovesti do nepovoljnih ishoda. A vrijedi napomenuti da se puno naših
akcija temelji na pamćenju. “Po pitanju kontrole djelovanja, moglo bi se
smatrati kako su oni s većim volumenom amigdale naučili iz svojih
prošlih pogrešaka pa procjenjuju naredne akcije i moguće posljedice
opsežnije od drugih”, tvrde autori.
Znanstvenici su također kod osoba koje imaju manju kontrolu
djelovanja pronašli slabije veze amigdale s prednjim korteksom, što
doprinosi pogoršanoj kontroli djelovanja. |