Naime, samo dvaput se u 104 slučaja softver oglasio alarmom te bio u
pravu prilikom pretrage osoba koje su osumnjičene za neku kriminalnu
radnju. Još gore stoji policija u južnom Walesu, koja je od lipnja
prikupila 2400 lažnih prijava, koje su sugerirale da su točne. Znak je
to nesavršenstva i nemogućnosti oslanjanja na novu tehnologiju. Dokaz je
to i da treba još uvelike raditi na njoj.
Ali, nekako se to ne
čini jer prvi su put problemi analizirani i u detalje opisani početkom
prošle godine od strane istraživača s američkog sveučilišta Sjeverna
Karolina. Pokazali su pritom sustav koji je pobijedio softver za
prepoznavanje lica. Od čak pet softvera za prepoznavanje lica -
KeyLemon, Mobius, TrueKey, BioID i 1D – njih četiri je priznalo poraz.
Uspješnost oko prepoznavanja lica kretalo se između 55 do 85 posto, a
sigurnosni stručnjaci u ovome vide veliki problem.
Sustavi za
prepoznavanje lica griješe u slučajevima kada treba prepoznati da li je
stvarna osoba ispred kamere ili samo neki model te vrste. Infracrvena
tehnologija bi tu trebala pomoći, a još se spominje i problem oko
realistične teksture za dijelove lica. Dakle, koliko god smo se radovali
nekim novim oblicima zaštite i smatrali da nam najnovija tehnologija
može pomoći, čini se da u stvarnosti to i nije baš tako.
Očito je
da treba proći još dosta vremena dok se biometrija ne usavrši, a svaki
novi eksperiment istraživača gdje se dokazuje nepouzdanost sustava samo
je poticaj da se poslu pristupi ozbiljnije i odgovornije. Zato policija
mora biti opreznija i ne oslanjati se slijepo na sustav koji još uvijek
nije spreman za korištenje u praksi. A osim Britanaca, ovom
(neuspješnom) metodom prepoznavanja koriste se u Australiji i Kini. |